7. PODNOŠENJE IZVEŠTAJA

     "Raduje me", reče Pul, "što vidim da 'Smitsonijan' još postoji, posle svih ovih vekova."
     "Verovatno ga ne biste prepoznali", reče posetilac koji se predstavio kao doktor Alister Kim, direktor odeljenja za astronautiku. "Naročito s obzirom na to da je sada rasprostranjen po celom Sunčevom sistemu - zbirke koje se odnose na svemirsku eru smeštene su na Marsu i Mesecu, a mnogi eksponati koji pravno pripadaju nama trenutno se udaljuju ka zvezdama. Jednog dana ćemo ih stići i vratiti natrag. Naročito nam je stalo do toga da se domognemo 'Pionira 10' - prvog čovekovog artefakta koji je izišao izvan Sunčevog sistema."
     "Čini mi se da sam ja upravo bio na putu da to učinim kada su me otkrili."
     "Srećom po vas - a i po nas. Verovatno ćete moći da bacite svetlost na mnoge stvari koje još ne znamo."
     "Iskreno govoreći, sumnjam - ali potrudiću se što bolje budem umeo. Ne sećam se ničega posle napada odbegle svemirske kapsule na mene. Još mogu u to teško da poverujem, ali rečeno mi je da je iza svega stajao Hal."
     "To je tačno, ali posredi je složena priča. Sve što smo uspeli da doznamo nalazi se na ovom snimku - ukupno oko dvadeset časova, ali glavninu verovatno možete da prođete u ubrzanom režimu.
     Poznato vam je, naravno, da je Dejv Boumen pošao u kapsuli broj 2 da vam pritekne u pomoć - ali se onda našao u neprilici, zato što je Hal odbio da otvori vrata za kapsule."
     "Zašto, zaboga?"
     Doktor Kim se blago trže. Pul je već zapazio ovakvu njegovu reakciju.
     (Moram da vodim računa o tome kako se izražavam. Izgleda da je 'Bog' nepristojna reč u ovoj kulturi - pitaću Indru o tome.)
     "Došlo je do krupne programske greške u Halovim uputstvima - prepuštena mu je kontrola nad izvesnim vidovima misije o kojima vi i Boumen ništa niste znali. Sve je to na snimku...
     U svakom slučaju, takođe je isključio sisteme za održanje života trojici hibernauta - alfa posadi - pa je Boumen morao da prepusti svemiru i njihova tela."
     (Dejv i ja smo, dakle, bili beta posada - još nešto što nisam znao...)
     "Šta se dogodilo sa njima?" upita Pul. "Zar nisu mogli da budu spaseni, kao i ja?"
     "Bojim se da nisu. Pokušali smo to, razume se. Boumen ih je izbacio nekoliko časova pošto je preuzeo kontrole od Hala, tako da su im se orbite malo razlikovale od vaše. Taman dovoljno da završe na Jupiteru, dok ste ga vi 'okrznuli', dobivši pri tom gravitacioni pogon koji bi vas odveo do magline Orion za još nekoliko hiljada godina...
     Prešavši potpuno na ručno upravljanje - što je uistinu predstavljalo fantastičan podvig! - Boumen je uspeo da uvede 'Otkriće' na orbitu oko Jupitera. A tamo je sreo ono što je drugi pohod nazvao Stariji brat - prividnog blizanca monolita iz Tihoa, samo stotinama puta većeg.
     Tu smo ga i izgubili. Izišao je iz 'Otkrića' u preostaloj svemirskoj kapsuli i spustio se na Starijeg brata. Već hiljadu godina proganja nas njegova poslednja poruka: 'Tako mi Deusa - pun je zvezda!'"
     (Evo, opet! - pomisli Pul. Dejv nipošto ne bi tako kazao... Njegove reči mora da su bile: 'Moj Bože - pun je zvezda!')
     "Kako izgleda, kapsulu je u monolit uvuklo nekakvo inerciono polje, budući da je ona - a verovatno i Boumen - preživela ubrzanje koje bi je, inače, u trenu zdrobilo. To je ujedno bila poslednja informacija koju smo dobili, sve dok deset godina kasnije nije krenula američko-ruska misija brodom 'Leonov'."
     "Koja se povezala sa napuštenim 'Otkrićem', tako da se doktor Čandra mogao prebaciti na njega i ponovo uključiti Hala. Da, znam to."
     Doktor Kim se našao u neprilici.
     "Izvinite - nisam bio siguran u to koliko već znate. U svakom slučaju, tada su počele da se zbivaju još čudnije stvari.
     Kako izgleda, dolazak 'Leonova' aktivirao je nešto u Starijem bratu. Da nismo imali ove snimke, niko ne bi poverovao u to što se dogodilo. Da vam pokažem... evo doktora Hejvuda Flojda na straži u ponoć na 'Otkriću', pošto je vraćena struja. Vi ćete, naravno, sve prepoznati."
     (Naravno: kako je neobično videti davno umrlog Hejvuda Flojda kako sedi na mom starom sedištu, sa Halovim netremičnim crvenim okom koje motri na sve u vidnom polju. A još je neobičnije pomisliti da smo i Hal i ja doživeli isto iskustvo vaskrsenja iz mrtvih...)
     Na jednom od monitora pojavila se poruka i Flojd tromo uzvrati: "U redu, Hale. Ko zove?"
     NEMA IDENTIFIKACIJE.
     Flojd se malo namrštio:
     "Dobro. Molim te, prenesi poruku."
     OPASNO JE OSTATI OVDE. MORATE OTIĆI KROZ NAJVIŠE PETNAEST DANA.
     "Potpuno isključeno. Naš lansirni prozor otvoriće se tek kroz dvadeset šest dana. Nemamo dovoljno goriva da bismo mogli ranije da krenemo."
     SVESTAN SAM TIH ČINJENICA. PA IPAK, MORATE KRENUTI KROZ NAJVIŠE PETNAEST DANA.
     "Ne mogu da ozbiljno prihvatim ovo upozorenje ako ne znam ko stoji iza njega... ko mi se to obraća?"
     JA SAM BIO DEJVID BOUMEN. VAŽNO JE DA MI VERUJETE. OSVRNITE SE IZA SEBE.
     Hejvud Flojd stade lagano da se okreće na pokretnoj stolici; iza njega su ostali iskošeni paneli i prekidači kompjuterskog displeja, a ispred se pojavljivala uska staza sa zastirkom 'velkro'.
     ("Sad pažljivo gledajte", reče doktor Kim.
     Hvala na upozorenju, pomisli Pul.)
     Bestežinska sredina osmatračke palube 'Otkrića' izgledala je znatno prašnjavija nego što je se on sećao: pretpostavio je da uređaj za filtriranje vazduha još nije stavljen u dejstvo. Uporedni zraci dalekog, ali još blistavog Sunca, koji su se slivali kroz velike prozore, osvetljavali su mnoštvo razigranih čestica u klasičnoj predstavi Braunovog kretanja.
     Sada je nešto neobično počelo da se zbiva sa tim česticama prašine; kao da je neka sila stala da upravlja njima, poterujući ih iz jedne središnje tačke, ali i nagoneći druge ka njoj, sve dok se sve zajedno nisu srele na površini jedne šuplje kugle. Ta kugla, koja je u prečniku imala oko metar, na trenutak je lebdela u vazduhu poput kakvog džinovskog mehura od sapunice. Onda se izdužila u elipsoid, a površina je počela da se mreška, da obrazuje nabore i useke. Pul zapravo nije bio iznenađen kada je stala da poprima ljudsko obličje.
     On je imao prilike da vidi takve figure, izduvane u staklu, u muzejima i na naučnim izložbama. Ali ova prašinasta utvara nije se čak ni približila anatomskoj tačnosti; prilika je ličila na grubu figuru od gline, ili na neko primitivno umetničko delo pronađeno u kakvoj zabiti pećine iz kamenog doba. Jedino je oblikovanje glave izvedeno donekle verodostojno; nije bilo nikakve sumnje da je posredi lice zapovednika Dejvida Boumena.
     ZDRAVO, DOKTORE FLOJD. SADA MI VERUJETE?
     Usne figure uopšte se nisu micale: Pul je shvatio da glas - da, svakako Boumenov glas - dolazi iz zvučnika.
     OVO MI PADA VEOMA TEŠKO, A I IMAM MALO VREMENA. DOBIO SAM... DOPUŠTENJE DA VAM SAOPŠTIM OVO UPOZORENJE. IMATE JOŠ SAMO PETNAEST DANA.
     "Ali zašto - i šta si ti?"
     Ali avetinjska figura već je čilela: zrnasta opna počela je da se rastače na sastavne čestice prašine.
     ZBOGOM, DOKTORE FLOJD. NEĆEMO MOĆI DA IMAMO VIŠE KONTAKATA. ALI MOŽDA ĆE BITI JOŠ JEDNA PORUKA, AKO SVE BUDE U REDU.
     Dok se prikaza rastakala, Pul nije mogao da se ne osmehne na taj stari kliše svemirske ere. 'Ako sve bude u redu.' Koliko je samo puta čuo kako se ta rečenica značajno izgovara pre početka pohoda u kosmos!
     Utvare je nestalo; preostale su samo čestice razigrane prašine, koje su ponovo zadobijale svoje nasumično ustrojstvo u vazduhu. Uz izvestan napor volje, Pul se vratio u sadašnjost.
     "Pa, zapovedniče - kako vam sve ovo izgleda?" upita Kim.
     Pul je još bio uzdrman, tako da je proteklo više sekundi pre no što je uspeo da odgovori:
     "Lice i glas bili su Boumenovi - zakleo bih se da je tako. Ali šta je to bilo?"
     "O tome se još vode rasprave. Moglo bi se nazvati hologram, projekcija - razume se, postoji mnoštvo načina na koji se stvar mogla prikazati da tako izgleda, da je to neko želeo - ali ne pod tim okolnostima! A tu je, naravno, i ono što se potom dogodilo."
     "Lucifer?"
     "Da. Zahvaljujući upozorenju, imali su taman dovoljno vremena da se sklone pre detonacije Jupitera."
     "Dakle, ma šta da je bilo to što je ličilo na Boumena, držalo se predusretljivo i pokušalo je da pomogne."
     "Reklo bi se. A to nije bio poslednji put kada se pojavilo. Ono je verovatno odgovorno i za onu 'još jednu poruku', kojom smo upozoreni da ne pokušavamo spuštanje na Evropu."
     "I nismo pokušali?"
     "Samo jednom, slučajno - kada je 'Galaksija' oteta i bila prinuđena da se spusti tamo, trideset šest godina kasnije, a njen sestrinski brod 'Vaseljena' morao da joj pritekne u pomoć. Sve je to ovde - zajedno sa ono malo podataka koje su nam robotski monitori otkrili o žiteljima Evrope."
     "Nestrpljiv sam da ih vidim."
     "Posredi su amfibijska stvorenja i javljaju se u svim oblicima i veličinama. Čim je Lucifer počeo da otapa led koji je prekrivao ceo njihov svet, stali su da napuštaju more. Od tada se razvijaju takvom brzinom koja izgleda biološki nemoguća."
     "Iz onoga što se sećam o Evropi, tamo je bilo puno pukotina u ledu. Možda su već ranije izmileli napolje da malo bace pogled unaokolo."
     "Bila je to široko prihvaćena pretpostavka. No, postoji još jedna, znatno spekulativnija. Tu je umešan monolit, ali na način koji ne razumemo. Ono što nas je navelo na tu pomisao bilo je otkriće MNT-0, ovde na Zemlji, skoro pet stotina godina posle vašeg vremena. Pretpostavljam da su vam to kazali?"
     "Samo u opštim crtama - bilo je premnogo stvari u koje sam morao da budem upućen! Pomislio sam kako je naziv besmislen. Posredi uopšte nije bila magnetna nepravilnost, a i stvar je nađena u Africi, a ne u Tihou!"
     "Sasvim ste u pravu, naravno, ali prvobitni naziv se zadržao. A što više doznajemo o monolitima, to se naša zbunjenost samo povećava. Naročito stoga što su oni i dalje jedini stvarni artefakti razvijene vanzemaljske tehnologije."
     "To me iznenađuje. Očekivao sam da ćemo do sada uhvatiti radio-signale odnekuda. Astronomi su počeli da tragaju za njima u vreme kada sam ja bio dečak!"
     "Postoji jedan nagoveštaj - ali on je tako strašan da uopšte rado ne razgovaramo o njemu. Da li ste čuli za novu iz Škorpije?"
     "Mislim da nisam."
     "Zvezde se svaki čas pretvaraju u nove, razume se - a ova nije bila ni naročito upečatljiva. Ali za novu u Škorpiji znalo se da je, pre no što je eksplodirala, imala više planeta."
     "Nastanjenih?"
     "To nikako nismo mogli ustanoviti; radio-traganje nije urodilo nikakvim plodom. A evo i noćne more...
     Srećom, automatska patrola koja beleži nove uhvatila je događaj od samog početka. Stvar, međutim, uopšte nije krenula od zvezde. Najpre je detonirala jedna planeta, koja je onda potpalila i vlastito sunce."
     "Moj Bo... oprostite. Nastavite, molim vas."
     "Shvatili ste. Nemoguće je da neka planeta postane nova - osim na jedan način."
     "Pročitao sam jednom uvrnuti vic u nekom naučnofantastičnom romanu - 'supernove su industrijski nesrećni slučajevi'."
     "Nije posredi bila supernova - ali izgleda da nije u pitanju vic. Najprihvaćenija teorija jeste da je to neko petljao oko vakuumske energije - i izgubio kontrolu."
     "Ili je možda posredi bio rat."
     "Svejedno; verovatno nikada nećemo doznati. Ali kako naša civilizacija zavisi od istog energetskog izvora, jasno vam je zašto nam nova iz Škorpije povremeno zadaje noćne more."
     "A u moje vreme morali smo da brinemo jedino o otapanju nuklearnih reaktora!"
     "Nema te brige više, hvala Deusu. Ali hteo sam da vam podrobnije ispričam o otkriću MNT-0, zato što je ono označilo prekretnicu u ljudskoj istoriji.
     Kada smo našli MNT-1 na Mesecu, već je i to bio šok, ali pet stotina godina kasnije usledio je još teži. A i stvar se nalazila znatno bliže kući - u doslovnom smislu. U srcu Afrike."