5. OBRAZOVANJE

     Pul je bio i zapanjen i oduševljen kada su mu doneli televizor u sobu i smestili ga kraj njegovog kreveta. Oduševljen, zato što je patio od blage informacione izgladnelosti - a zapanjen zato što je posredi bio model koji je još u njegovo vreme smatran za zastareo.
     "Morali smo da obećamo muzeju da ćemo ga vratiti", obavesti ga nadzornica. "A nadam se da ćete umeti da ga koristite."
     Dok je gladio daljinski upravljač, Pul je osetio kako ga preplavljuje plima nostalgije. Malo je drugih stvari moglo tako živo da prizove uspomene na detinjstvo i na dane kada je većina televizora bila još odveć glupa da shvati izgovorene naredbe.
     "Hvala, nadzornice. Koji je najbolji kanal za vesti?"
     U prvi mah ju je zbunilo njegovo pitanje, a onda se razvedrila.
     "Oh - shvatam šta imate na umu. Ali profesor Anderson misli da još niste spremni. U 'Arhivama' su stoga morali da sačine izbor koji će vam najvećma pogodovati."
     Pul se načas zapitao koji se medijum za skladištenje koristi u ovo vreme. Još se sećao kompakt diskova, kao i ekscentričnog, starog čika Džordža koji je bio ponosni vlasnik prestižne zbirke LP-a. Ali tehnološko takmičenje mora da se okončalo pre više stoleća - na uobičajen darvinistički način: preživljavanjem najprilagođenijih.
     Morao je priznati da je izbor bio valjano načinjen; iza toga je stajao neko (Indra?) ko je bio upućen u rani dvadeset prvi vek. Nije postojalo ništa uznemirujuće: ni ratova, ni nasilja, a sasvim malo tadašnje politike ili poslova koji bi sada delovali krajnje nebitno. Bilo je tu nekoliko lakih komedija, sportskih događaja (kako su samo doznali da je bio strastveni poklonik tenisa?), klasične i pop muzike, kao i dokumentaraca o divljim životinjama.
     Osoba koja je sve to sastavila morala je da ima smisao sa humor, jer inače ne bi uključila epizode iz svake serije 'Zvezdanih staza'. Još kao dečkić, Pul je upoznao Patrika Stjuarda i Lionarda Nimoja: zapitao se šta bi oni pomislili da su mogli da doznaju sudbinu mališana koji im je stidljivo zatražio autograme.
     U um mu se uvukla jedna depresivna pomisao čim je počeo da istražuje - uglavnom u ubrzanom režimu - te ostatke prošlosti. Pročitao je negde da je na prelazu veka - njegovog veka! - postojalo približno pedeset hiljada televizijskih stanica koje su istovremeno emitovale. Ako se ta brojka održala - a sva je prilika da se povećala - do sada je u etar otišlo na milione miliona sati TV programa. I najokoreliji cinik morao bi stoga da prizna da je verovatno postojalo najmanje milijardu časova vrednih gledanja - odnosno, na milione onih koji bi pripadali najvišim nivoima izvrsnosti. Kako pronaći tih nekoliko igala u tako džinovskom plastu sena?
     Zamisao je bila toliko ogromnih razmera - i tako obeshrabrujuća - da je posle sedam dana sve besciljnijeg surfovanja po kanalima Pul zatražio da televizor bude uklonjen. Možda je bila srećna okolnost što je imao sve manje i manje vremena za sebe tokom časova u budnom stanju, koji su se postojano uvećavali kako mu se snaga vraćala.
     Nije postojala opasnost od dosade, zahvaljujući neprekidnoj paradi ne samo ozbiljnih istraživača nego i radoznalih - a verovatno i uticajnih - građana koji su nekako uspevali da se provuku pored dvorske straže što su je postavili nadzornica i profesor Anderson. Pa ipak, bilo mu je drago kada se, jednoga dana, televizor ponovo pojavio; počeo je da pati od simptoma povlačenja - a ovoga puta, odlučio je da bude izbirljiviji u gledanju.
     Uvaženi antikvitet došao je u pratnji Indre Volis, koja se široko osmehivala.
     "Našli smo nešto što morate da vidite, Frenk. Mislimo da će vam to pomoći da se prilagodite - u svakom slučaju, sigurni smo da ćete uživati."
     Pulu je iskustvo govorilo da ovakva tvrdnja predstavlja jemstvo dosade, pa se pripremio na najgore. Ali već ga je uvodni deo smesta zgrabio, vrativši ga u stari život na način na koji bi to malo drugih stvari moglo. Odmah je prepoznao jedan od najznamenitijih glasova iz svog doba, prisetivši se da je već imao prilike da vidi ovu emisiju.
     "Atlanta, 31. decembar 2000...
     Ovo je međunarodni CNN, pet minuta pre osvita novog milenijuma, sa svim njegovim neznanim opasnostima i obećanjima...
     Ali pre no što pokušamo da istražimo budućnost, osvrnimo se na doba od pre hiljadu godina i zapitajmo se: 'Da li bi bilo koja osoba iz 1000. godine mogla makar i u obrisima da zamisli naš svet, ili da ga shvati ako bi se na neki volšeban način prebacila preko stoleća do njega?'
     Gotovo celokupna tehnologija koju mi uzimamo zdravo za gotovo izumljena je pred sam kraj našeg milenijuma - a glavnina u poslednjih dve stotine godina. Parna mašina, elektricitet, telefon, radio, televizija, film, avijacija, elektronika - a samo tokom jednog ljudskog veka, nuklearna energija i putovanje svemirom - kako bi sve to izgledalo najvećim umovima prošlosti? Koliko bi dugo jedan Arhimed ili jedan Leonardo uspeli da sačuvaju zdrav razum, ako bi se iznenada obreli u našem svetu?
     Primamljivo je pomisliti da bismo se mi bolje poneli ako bismo se premestili hiljadu godina u budućnost. Temeljna naučna otkrića svakako su već ostvarena: iako će nesumnjivo doći do značajnih poboljšanja na polju tehnologije, da li će postojati bilo koja naprava, ma šta što bi nam delovalo tako magično i nepojmljivo kao što bi džepni računar ili video kamera izgledali Isaku Njutnu?
     Možda se naše doba uistinu razlikuje od svih pređašnjih. Telekomunikacije, mogućnost da se snimaju slike i zvuci koji bi ranije bili nepovratno izgubljeni, osvajanje atmosfere i svemira - sve je to sazdalo jednu civilizaciju koja stoji izvan čak i najnesputanijih maštarija prošlosti. A podjednako važno, Kopernik, Njutn, Darvin i Ajnštajn u toj meri su promenili naše načine razmišljanja i naše viđenje Vaseljene da bismo mi uistinu mogli izgledati kao gotovo nova vrsta čak i najblistavijim među našim precima.
     A da li će se naši potomci, kroz hiljadu godina, osvrnuti na nas sa istim sažaljenjem kojim mi gledamo na one što su nam prethodili, ljude skromnog znanja, pune sujeverja, podložne boleštinama, kratkoga veka? Mi verujemo da znamo odgovore na pitanja koja oni nisu umeli čak ni da postave: ali kakva je iznenađenja pripremio za nas treći milenijum?
     Koji upravo ovog trena nastupa..."
     Neko veliko zvono poče da otkucava ponoć. Poslednje vibracije zamreše u tišinu...
     "Tako je to bilo - zbogom, dakle, čudesno i užasno dvadeseto stoleće..."
     Slika se tog časa razbi u bezbroj delića, a potom se pojavi novi komentator, progovorivši naglaskom koji Pul nije mogao lako da razume i koji ga trenutno prebaci u sadašnjost.
     "Sada, u prvim minutima 3001, u prilici smo da odgovorimo na pitanja iz prošlosti...
     Ljudi iz 2001, koje ste upravo videli, ne bi se osetili toliko pometeni u našem dobu kao što bi to bio neko iz 1001. u njihovom. Mnoga naša tehnološka postignuća oni su predvideli; svakako bi očekivali satelitske gradove, kao i kolonije na Mesecu i planetama. Možda bi čak bili i razočarani, zato što još nismo besmrtni i zato što smo uputili sonde samo do najbližih zvezda..."
     Indra iznenada prekide snimak.
     "Pogledajte kasnije ostalo, Frenk; zamarate se. Ali verujem da će vam ovo pomoći da se prilagodite."
     "Hvala, Indra. Moram ovo da pustim da prenoći. Ali jedno je svakako dokazano."
     "Šta?"
     "Imam sreće što nisam neko iz 1001. ko je dospeo u 2001. Bio bi to preveliki kvantni skok: sumnjam da bi se iko mogao tu prilagoditi. Ja bar znam za elektricitet i neću umreti od straha ako neka slika stane da mi se obraća."
     Nadam se, pomisli Pul, da je ovo samopouzdanje opravdano. Neko je jednom kazao da se dovoljno razvijena tehnologija ne može razlikovati od čarobnjaštva. Da li ću se suočiti sa čarobnjaštvom u ovom novom svetu - i da li ću moći da iziđem na kraj s njim?