12. OSUJEĆENJE

     Sve do sada, on je gotovo zaboravio na razgovor sa psihologom iz Svemirske agencije.
     "Bićeš odsutan sa Zemlje najmanje tri godine. Ako želiš, mogu da ti dam sasvim bezbedan anafrodizijački implant čije će dejstvo potrajati koliko i misija. Obećavam ti da ćemo ti stvar više nego nadoknaditi po povratku."
     "Ne, hvala", odgovorio je Pul, nastojeći da ne promeni izraz lica. "Mislim da ću se snaći i bez toga."
     No, posle treće ili četvrte nedelje javilo mu se podozrenje - baš kao i Dejvidu Boumenu.
     "I ja sam primetio", reče Dejv. "Kladim se da su nam vražiji doktori stavili nešto u hranu."
     Šta god to nešto bilo - ako je uopšte bilo - svakako mu je već davno prošlo dejstvo. Sve do sada, Pul je bio odveć zauzet da bi imao vremena za emotivne veze i učtivo je odbio velikodušne ponude nekoliko mladih (i ne tako mladih) dama. Nije bio siguran u to da li je ono što ga je činilo privlačnim bio njegov fizički izgled ili njegova slava; a možda je posredi bila samo jednostavna radoznalost vezana za muškarca koji im je, po svemu što su znale, mogao biti predak od pre dvadeset ili trideset pokolenja.
     Na Pulovo oduševljenje, Ident gospe MekOli saopštio mu je podatak da je ona trenutno bez ljubavnika, tako da on nije oklevao da stupi sa njom u vezu. Samo dvadeset četiri časa kasnije, nalazio se u sedlu iza nje, držeći se prijatno oko njenog pasa. Doznao je tom prilikom zašto su pilotske naočari zgodna zamisao; zmaj je potpuno bio robotski i lako je mogao da krstari brzinom od sto kilometara na sat. Pul je sumnjao da su se pravi zmajevi ikada kretali tako brzo.
     Nije ga iznenadilo to što su neprekidno promenljivi predeli pod njima poticali iz legendi. Ali Baba im je ljutito mahnuo, pošto su prestigli njegov leteći ćilim, uzviknuvši: "Čemu tolika jurnjava!" Morao se, međutim, nalaziti poprilično daleko od Bagdada, budući da su sneni šiljci tornjeva oko kojih su trenutno kružili mogli biti jedino Oksford.
     Orora je potvrdila njegovu pretpostavku kada je pokazala nadole: "Eno paba - kafane - gde su se Luis i Tolkin sastajali sa svojim prijateljima, Inklingzima. A pogledajte reku - onaj čamac koji se upravo odvaja od mosta - vidite li dve devojčice i sveštenika u njemu?"
     "Da", uzviknu on spram blagog šuma zmajeve vazdušne struje. "Čini mi se da je jedna od njih Alisa."
     Orora se okrenu i uputi mu osmeh preko ramena: izgledala je iskreno obradovana.
     "Sasvim tačno: posredi je verna replika, zasnovana na fotografijama prečasnog. Pobojala sam se da nećete znati. Previše je ljudi prestalo da čita ubrzo posle vašeg vremena."
     Pul se ozari.
     'Pretpostavljam da sam prošao još jedan test', pomisli on samozadovoljno. 'Jahanje na zmaju mora da je bio prvi. Koliko će ih još biti, pitam se? Da se ne očekuje možda i borba mačevima?'
     Ali nije ih bilo više, a odgovor na besmrtno pitanje 'kod tebe ili kod mene?' glasio je - kod Pula.

     Narednog jutra, ponižen i uvređen, stupio je u vezu sa profesorom Andersonom.
     "Sve je išlo kako se samo poželeti može", požali se on, "kada je ona najednom dobila napad histerije i odgurnula me. Pobojao sam se da sam je nekako povredio...
     Onda je pozvala sobnu rasvetu - bili smo u mraku - i skočila iz kreveta. Pretpostavljam da sam samo zurio u nju kao budala..." On se pokajnički nasmeja. "Svakako je vredna netremičnog gledanja."
     "Svakako. Nastavite."
     "Posle nekoliko minuta se primirila i kazala nešto što nikada neću moći da zaboravim."
     Anderson je strpljivo sačekao da se Pul malo pribere.
     "Rekla je: 'Stvarno mi je žao, Frenk. Baš nam je moglo biti lepo. Ali nisam ni slutila da si - osakaćen.'"
     Profesor je delovao zbunjeno, ali samo na trenutak.
     "Oh - shvatam. Žao mi je, Frenk - možda je trebalo da vas upozorim. Tokom moje tridesetogodišnje prakse, video sam samo pet-šest slučajeva - svi su se zasnivali na valjanim medicinskim razlozima, koji sigurno ne važe u vašem slučaju...
     Obrezivanje je imalo smisla u primitivnim vremenima - pa čak i u vašem stoleću, kao odbrana od nekih neprijatnih, čak kobnih bolesti u zaostalim zemljama sa slabom higijenom. Ali inače nije postojalo nikakvo opravdanje za to - a mnogo toga se protivilo, kao što ste upravo ustanovili!
     Proverio sam dokumentaciju pošto sam vas pregledao prvi put i ustanovio sam da je sredinom dvadeset prvog veka bilo toliko optužbi zbog nesavesnog obavljanja dužnosti da je 'Američko medicinsko društvo' bilo prinuđeno da zabrani stvar. Rasprave među doktorima iz tog doba bile su veoma zabavne."
     "Verujem vam", uzvrati Pul smrknuto.
     "U nekim zemljama nastavilo se još jedno stoleće; a onda je neki neznani genije skovao slogan - oprostite mi zbog vulgarnosti - 'Bog nas je sazdao po svom liku: obrezivanje je bogohuljenje'. To je manje-više okončalo stvar. Ali, ako želite, lako se može srediti da se obavi transplantacija - nipošto ne biste ušli u istoriju medicine u tom pogledu."
     "Sumnjam da bi vredelo. Bojim se da bih počeo da se smejem svaki put."
     "To se zove vedar duh - već ste prevazišli problem."
     Na svoje nemalo iznenađenje, Pul je ustanovio da je Andersonova prognoza tačna. Gotovo da je već stao da se smeje.
     "Šta je sad bilo, Frenk?"
     "Ororino Društvo za kreativne anahronizme. Nadao sam se da će mi ono poboljšati izglede. Slučaj je hteo da imam jedan anahronizam koji kod nje nije na ceni."